15. lipnja 2026.

U LOVU NA IGRU

Dramskopedagoški program Igrolovci

U okviru cjelodnevne nastave, Osnovna škola Augusta Šenoe u Osijeku postala je mjesto gdje sam tijekom cijele nastavne godine s učenicima razredne nastave stvarala, zamišljala, istraživala nove svjetove i učila u igri. 

Jer igra nije samo zabava, ona je prirodan jezik djetinjstva, način na koji dijete istražuje svijet, razumije sebe i uči graditi odnose. Neuroznanost danas potvrđuje ono što su pedagozi i psiholozi odavno znali – igra je najvažniji posao djeteta!

Igrolovci su bili naš mali prostor slobode. Prostor u kojem nema točnih i netočnih odgovora, nego puno mogućnosti koje čekaju da ih zajedno otkrijemo. Djeca su ulazila u različite uloge, promišljala odnose, izražavala svoje ideje, gradila priče, slušala jedni druge i učila kako tijelo, glas, tišina, pokret, slika i riječ mogu pričati. 

Tijekom godine igrali smo se sjenama, tišinom, dramskim vježbama za poticanje komunikacije, suradnje, koncentracije, povjerenja i tjelesne ekspresije. 

Stvarali smo vlastite priče, pripovijedali ih, dramatizirali bajke, oživljavali likove i situacije te učili kako mašta može postati zajednički dramski svijet. 

Posebno su nam dragi bili trenuci u kojima su se igra, riječ i umjetnost susrele na neočekivane načine. Pisali smo haiku poeziju, a dolazak proljeća obilježili malom umjetničkom intervencijom u školskom dvorištu. Haiku pjesme objesili smo na stabla i pustili da ih čitaju vjetar, sunce, ptice i svi oni koji su se ondje zatekli. 

Tako su iz jednostavnih poticaja nastajale velike dječje ideje, a iz igre su rasli razgovori, odnosi, hrabrost i samopouzdanje. 

Igrolovci su me iz tjedna u tjedan svaki put iznova podsjetili zašto je tako super biti dramski pedagog. 

Ovo su samo neki od njihovih komentara.