10. listopada 2025.

ULOGA DRAMSKOG ODGOJA U OČUVANJU MENTALNOG ZDRAVLJA DJECE

U povodu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilježava 10. listopada, važno je podsjetiti se da briga o mentalnom zdravlju počinje mnogo prije nego što se pojave prvi problemi. 

Mentalno zdravlje djece je globalni izazov.

Posljednjih desetljeća zabilježen je značajan porast mentalnih oboljenja među djecom i mladima. Na globalnoj razini procjenjuje se da s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem živi više od 1 od 7 adolescenata u dobi od 10 do 19 godina (UNICEF, 2021). 

Kako je problem porasta mentalnih oboljenja kod djece društveno višeslojan i obuhvaća globalnu razinu, zahtijeva sustavan i cjelovit pristup, uključujući povećanje svijesti o važnosti mentalnoga zdravlja djece te hitnog ulaganja u mentalno zdravlje u svim sektorima, a ne samo u zdravstvu (UNICEF, 2021). Jedan od načina promicanja mentalnoga zdravlja i rane prevencije zasigurno jest pružanje podrške putem programa za djecu koji uključuju jačanje socijalnih i emocionalnih vještina radi stvaranja otpornosti na stresne životne okolnosti kojima su djeca sve češće izložena od najranije dobi.

Ako dijete u igri dobije priliku maštati, istraživati i slobodno izražavati ono što osjeća, tada igra postaje njegov najvažniji alat učenja i emocionalnog rasta. 

Dramski odgoj, u svijetu je prepoznat kao oblik stvaralačkoga odgojnog rada s djecom sa svrhom poticanja i njegovanja njihove kreativnosti i razvoja cjelovitih ličnosti, ali i kao metoda iskustvenog učenja koja obuhvaća raznovrsne odgojno-obrazovne sadržaje i doprinosi osobnom razvoju, socijalizaciji te razvijanju važnih životnih vještina (Čubrilo i sur., 2017:13). Kao umjetnost i (dječja) igra, dramska aktivnost holistički integrira intelektualnu spoznaju, proživljene emocije i estetski izraz djeteta u cjelovito iskustvo učenja, doživljavanja i spoznavanja sebe i svijeta (Krušić, 2006). Dramski izraz u ranom djetinjstvu često se u literaturi naziva i jednim od djetetovih 100 jezika (Edwards, 1993). To nam govori kako je dramski jezik prirodan način učenja što se prvenstvo očituje u imitaciji, a kasnije u kao da igri, simboličkoj (dramskoj) igri te igri uloga. Nova istraživanja prepoznaju igru kao biološki važan proces jer potiče razvoj kognitivnih, emocionalnih, motoričkih, socijalnih, komunikacijskih i jezičnih sposobnosti. Zato je igra od ključne važnosti za djetetov razvoj (Škuflić-Horvat, 2024).

Britanski dramski pedagog Peter Slade dugi niz godina posvećuje veliku pozornost promatranju i analizi dječjega igrovnoga ponašanja koje je nazvao dječjom dramom (Child Drama).  Objašnjava ju kao kreativnu aktivnost dječje psihe, mišljenja i ponašanja te smatra kako se javlja spontano od najranije interakcije djeteta s okolinom pa sve do različitih oblika socijalne komunikacije (Slade, 1958). Igrajući socijalne uloge odraslih iz svoje okoline djeca će modelirati ciljeve i norme te tako oblikovati osnovne socijalne potrebe i razvijati kontrolu ponašanja (Duran, 2003). Na taj će način učiti iskustveno, u sigurnom okruženju, te osvijestiti kako je biti u tuđim cipelama. S obzirom da je dijete u igri vrlo intuitivno i slobodno nije mu potrebno strogo vođenje odrasle osobe, nego poštivanje njegove autentične stvaralačke prerade doživljenih iskustava. Unošenjem samo jednoga detalja (knjige, fotografije, rekvizita, predmeta, poruke, lutke i sl.) u prostor učionice ili skupine, učitelji i odgojitelji kod djece mogu potaknuti raspravu ili razmišljanje o nekoj problemskoj situaciji, mogu potaknuti improvizacije na razne teme, ali i igranje onih iskustava koja su za njih bila stresna ili neugodna (cijepljenje, rođenje brata/sestre, gubitak ljubimca, prvi dan vrtića, prelazak iz vrtića u školu i sl.). 

Kada djeci stvorimo sigurno mjesto za izražavanje njihovih emocija, ona grade unutarnju snagu potrebnu za zdrav i stabilan razvoj. 

Vrlo korisna dramska metoda gdje djeca u igri neposredno uče o sebi i svijetu jest procesna drama koju je razvila dramska pedagoginja Cecily O'Neill. U procesnoj drami djeca pomoću dramskih tehnika aktivno sudjeluju u oblikovanju dramskoga svijeta po svojoj mjeri te na taj način uče i igraju se (Rimac Jurinović, 2018). Voditelj u tom procesu može sudjelovati izvan ili unutar dramskoga svijeta koristeći dramsku tehniku voditelj/učitelj/odgojitelj u ulozi te tako usmjeravati radnju, ali i proširiti mogućnosti razvoja priče i mogućnosti suradnje sudionika i voditelja (Gruić, 2002: 55). Voditelju/učitelju/odgojitelju nije potrebno glumačko iskustvo ili talent kako bi s djecom provodio procesnu dramu, nego mu je najvažniji zadatak uvesti ih u zamišljeni svijet te pristati da taj svijet grade onako kako oni to žele (O᾽Neill, 1995).

U odgojno-obrazovnom kontekstu procesna drama može biti snažan alat za razvoj emocionalne pismenosti i socijalnih vještina. Djeca u igri promišljaju o vlastitim osjećajima i postupcima, ali i o ponašanju drugih, a učitelj im ne daje gotove odgovore, nego ih potiče da sama dođu do njih, da promišljaju, osjećaju i surađuju. Na taj način njihov dramski svijet postaje sigurno mjesto za izražavanje emocija, ali i za njihovo promatranje i razumijevanje.

Jedan primjer jednostavnije procesne drame opisujem u sljedećim aktivnostima koje sam provela s učenicima mlađe školske dobi u trajanju od 90 minuta. 

Primjer dobre prakse: Procesna drama u učionici

1. Ulazak u zamišljeni svijet 

SVI KAO PRVI

Učenici su podijeljeni u skupine. Stoje u koloni jedan iza drugoga. Učiteljica zadaje na koji će način, prvi u koloni, voditi svoju skupinu kroz prostor. Npr. Hodaj kao da je pod zaleđen; Hodaj kao da ti je jako hladno; Hodaj poput stare bake; Hodaj kao da si jako sretan; jako tužan; jako ljut… Svi u koloni oponašaju prvoga, a kada učiteljica pljesne prvi učenik odlazi na kraj kolone te vođa postaje onaj koji je bio drugi u koloni. Vježba je završila kada su svi učenici barem jednom bili u ulozi vođe kolone. 

Nakon vježbe učiteljica pušta instrumentalnu glazbu, a učenici hodaju prostorijom i zamišljaju da počinje padati snijeg. Nakon nekog vremena nailaze na kutiju s rekvizitima za pričanje bajke H. C. Andersena Djevojčica sa šibicama . Učiteljica otvara kutiju s predmetima (pregača, šibice, stara pokidana papuča, marama, umjetni snijeg…) i govori: Ova kutija skriva bajku o jednoj djevojčici. Udobno se smjestite i poslušajte ju.

2. Istraživanje problema i rješenja

PRIČA IZ KUTIJE

Učiteljica pripovijeda priču uz rekvizite koji se nalaze u kutiji. Nakon pripovijedanja slijedi vođeni razgovor uz pitanja poput:  Kako se djevojčica osjećala?; Što bi ti napravio/la da je vidiš?; Što misliš, što joj je bilo najpotrebnije? 

KIPOVI

Učenici svojim tijelima prikazuju kip djevojčice sa šibicama u kojoj god pozi žele, onako kako su ga sami doživjeli. Učiteljica laganim dodirom po ramenu oživljava kip po kip pitanjem: Kako se osjećaš? Zašto? Učenici odgovaraju iz uloge djevojčice. 

SKUP GRAĐANA

Učiteljica ulazi u ulogu gradonačelnice koja saziva hitan sastanak svih građana (učenika) kako bi dogovorili na koji će način pomoći djevojčici u potrebi (koja nema prikladnu odjeću i obuću za zimu, koja je gladna, treba topli dom…). Ulazak u ulogu učiteljica može označiti nekim predmetom poput marame koju će staviti oko vrata. Gradonačelnica na papir zapisuje sve ideje i prijedloge građana (učenika) koji zajednički raspravljaju kako mogu organizirati humanitarnu akciju za djevojčicu. Građani se dijele u radne skupine te imaju zadatak izraditi nacrt svoga plana humanitarne akcije (potrebe djevojčice, cilj, aktivnosti akcije, vremenski okvir…). Nakon što izrade planove dolaze ih predstaviti gradonačelnici, a zatim se izglasava koji će se plan provesti. 

VIDEOSPOT/REKLAMA

Svi zajedno trebaju osmisliti vidospot ili reklamu kojom će najaviti i objasniti izglasani plan humanitarne akcije. 

3. Završetak

MODELIRANJE DOBRIH ŽELJA

Rukama po zraku učiteljica modelira oblik dobre želje onako kako ga zamišlja. Zatim svoju želju prosljeđuje učeniku do sebe pri čemu ju izgovara. Npr. Želim da te prati sreća. Učenik preuzima želju te modelira svoju i prosljeđuje ju sljedećem učeniku u krugu. Vježba završava kada svi učenici pošalju i dobiju dobru želju. 

Umjetničko izražavanje djetetu vraća unutarnji mir i osjećaj stabilnosti te mu pomaže da svijet oko sebe vidi s više razumijevanja. 

Kako je u Hrvatskoj dramski odgoj još uvijek na margini odgojno-obrazovnoga sustava, za razliku od skandinavskih i anglosaksonskih zemalja kojima je to dio nacionalnih kurikula, treba razmišljati o načinima njegova uvođenja kao sastavnoga dijela odgoja i obrazovanja. S obzirom na sve češća mentalna oboljenja djece, u razdoblju od 10 do 19 godina, takva bi praksa mogla djelovati preventivno ako bi se provodila sustavno od rane djetetove dobi.

U svakom slučaju, dramski odgoj djeci će osigurati slobodu samoizražavanja i pomoći im razviti maštu, ali i socijalnu osviještenost (naročito kroz igranje uloga), mentalnu osviještenost, fluentnost govora, samopouzdanje, samopoštovanje, samodisciplinu i samouvjerenost (Scher, A. i Verrall, C. 2005: 21). 

Sustavna primjena dramskih aktivnosti, od ranoga djetinjstva, može omogućiti uravnoteženiji emocionalni razvoj djece, dok bi uvođenje dramskoga odgoja, u svakodnevnicu odgojno-obrazovnoga sustava, moglo izgraditi mlade ljude koji znaju izraziti svoje mišljenje, osjećaje i stavove, koji razumiju međuljudske odnose, koji znaju odgovorno djelovati u zajednici i jednako važno, koji znaju da je umjetnost alat za upravljanje emocijama i izražavanje onoga najdubljega u njima.

LITERATURA

Čubrilo, S., Krušić, V. i Rimac-Jurinović, M. 2017. Odgoj za građanstvo, odgoj za život. Zagreb: Školska knjiga http://www.hcdo.hr/wpcontent/uploads/downloads/2017/03/P91557_Odgoj_za_gradanstvo.pdf

Duran, Mirjana. 2003. Dijete i igra. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Edwards, Carolyn P. 1993. The hundred languages of children: the Reggio Emilia approach to early childhood education. Norwood, N.J.: Ablex Pub. Corp.

Gruić, Iva. 2002. Prolaz u zamišljeni svijet - Procesna drama ili drama u nastajanju. Zagreb: Golden marketing.

Krušić, Vlado. 2006. Što sve može drama?. Dramski odgoj, 12. – 13., 7: 23. - 25. 

http://www.hcdo.hr/wp-content/uploads/2009/08/Dramski-odgoj-4_2006.pdf

O'Neill, Cecily. 1995. Drama Worlds. A Framework for Process Drama. Portsmouth: Heinemann.

Rimac Jurinović, Maša. 2018. Procesna drama u kurikulumu suvremene škole, doktorska disertacija. Fiozofski fakultet. Zagreb. 

http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10743/

Scher, A. i Verrall, C. 2005. 100 + ideja za dramu. Zagreb: HCDO- PILI-POSLOVI d.o.o.

Slade, Peter. (1958). An Introduction to Child Drama. London-Sidney-Auckland-Toronto: Hodder and Stoughton.

Škuflić Horvat, Ines. 2024. Prostor igre. Metodičke osnove rada s djecom i mladima u dramskom stvaralaštvu. Teatar Tirena. Zagreb

Mrežni izvori:

UNICEF. 2021. The State of the World’s Children 2021. On my mind. Promoting, protecting and caring for children’s mental health, 

https://www.unicef.org/croatia/mediji/izvjestaj-o-mentalnom-zdravlju-djece-i-mladih-u-svijetu-0 (pristup: 21. 10. 2024.).