Vjerujem da nisi slučajno ovdje i zato ću ti ispričati kako je nastala Drama iz rukava.
U dramski odgoj zaljubila sam se još kao osnovnoškolka. Već tada osjećala sam da je to prostor u kojem se misli, osjećaji i ideje mogu izražavati slobodno, bez straha od pogreške. Taj osjećaj ostao je sa mnom do danas i s vremenom prerastao u snažnu želju da ga dijelim dalje.
Petnaest godina brusila sam zanat u raznim državnim školama i udrugama, putem učila, isprobavala, pokušavala, skupljala iskustvo. U svakom novom susretu s djecom shvaćala sam koliko im je potrebno vrijeme, vlastiti ritam, slobodna igra, mir, povratak na početak. Otkrivala sam koliko im znači kada ih se ne požuruje, kada smiju pogriješiti, kada se ne moraju stalno dokazivati i kada uče cijelim svojim bićem, a ne samo glavom.
Te su dječje potrebe najednom postale i moje. Dosadno su me pratile danima i godinama. Mislim da su mi one tog zimskog jutra viknule: Drama iz rukava! Sjedila sam na krevetu, ali sam osjetila kao da je cijelo moje biće zaplesalo. Ushićenje, toplina oko srca, mir u glavi. Znala sam da moram nešto s tim. I zato sam, objema rukama, prigrlila ideju o svom brendu za koji nisam imala apsolutno nikakav plan. Samo sam znala da jako želim stvarati i dijeliti sadržaje koji se temelje na dramskom odgoju. Iskustvenom učenju koje djeci omogućuje igru, pokret, priču, maštu, emociju, doživljaj, slobodu. Način da uče surađivati, izražavati se, razumjeti odnose, pronaći vlastito mjesto u grupi i odgovore na svoja pitanja.
Korak po korak i moja je ideja prerasla u misiju – stvoriti prostor u kojem djeca istražuju sebe i svijet s lakoćom i radošću te inspirirati odrasle da taj prostor grade s njima.
I tako, jedna mala ideja više nije stala u okvire sustava. Zato sam joj odlučila dati vrijeme i prostor.
Jer najčarobniji dio dramskoga odgoja upravo su mogućnosti koje se otvaraju kada si dopustimo igrati se i istraživati. Ne postoji točan ili netočan odgovor na poticaj. Postoji samo vjera u sebe i mašta koja nas može odvesti na najsjajnija mjesta.
Ana