2. travnja 2023.

Predah, molim!

Što kada učenici imaju manjak koncentracije i motivacije?

S dolaskom lijepog vremena učenici sve više žude za odlaskom iz učeničkih klupa i boravkom na otvorenom. Svjesni smo, nažalost, da ne možemo uvijek zadovoljiti tu potrebu jer organizacija nastave u našem sustavu školovanja ne funkcionira na takav način. Naravno, to učenicima, kao i nama učiteljima, stvara određene frustracije. Borimo se s manjkom koncentracije i motivacije te neučinkovitom nastavom. 

No, takav se scenarij uvijek može zaokrenuti nekom dramskom igrom ili vježbom koja se lako izvodi u razredu kao mikropauza, uvodna ili završna aktivnost nastavnog sata. 

U učionici gdje vlada pozitivno ozračje učenici se osjećaju sigurno i uspješno, što ih potiče na daljnje učenje, razvija njihovo samopouzdanje i samopoštovanje, ali i pozitivan odnos prema radu i školi. Zato ovdje izdvajam nekoliko primjera dramskih vježbi  iz vlastite prakse koje će sigurno vratiti osmijehe na dječja lica i pomoći nam da zajednički prebrodimo ponekad zaista teške dane u učionici.

Broji, pljesni, skoči 

Kada učenicima padne koncentracija, volim ih protresti vježbom Broji, pljesni, skoči. Učenici stanu u parove okrenuti licima jedan nasuprot drugoga. Na moj znak krenu naizmjence brojiti do tri. Nakon nekog vremena umjesto broja 2 učenici trebaju pljesnuti, a kada usavrše prvu izmjenu, umjesto broja 3 trebaju skočiti. Tako prvi učenik u paru kaže broj 1, drugi pljesne pa prvi skoči, drugi kaže 1 i tako naizmjence sve dok se ne usklade. Vježba se po potrebi može modificirati i/ili dodatno zakomplicirati uvođenjem još jednog ili dva broja i novih pokreta. Na taj način u vrlo kratkom vremenu učenici se oraspolože, fizički aktiviraju i fokusirani kreću na sljedeći zadatak. 

Vođena mašta

Učenici se udobno smjeste i zatvore oči, a učiteljica govori ili čita ono što učenici trebaju zamišljati. Tijekom priče zadaje se što više osjetilnih zadataka, a može se pustiti i prikladna instrumentalna glazba. Vježbu često tematski povezujem s nastavnim gradivom kada želim potaknuti osjetilno pamćenje učenika i pojačati doživljaj onoga o čemu ćemo razgovarati na satu. Tako primjerice, kada sam najavljivala dolazak proljeća, učenike sam povela u maštu kojom su mogli dublje doživjeti i osvijestiti promjene u prirodi: 

Zatvorite oči! 

Zamisli da si u prekrasnoj proljetnoj šumi kojom lagano koračaš. Oko tebe širi se najugodniji miris prekrasnog šarenog cvijeća: ljubica, šafrana, jaglaca, visibaba... posvuda su leptirići i pčelice koje zuje i lete s cvijeta na cvijet. Krošnje drveća su prolistale, zelene se i lagano šušte na tihom povjetarcu koji ti miluje obraze. Sunčeve zrake probijaju se kroz guste krošnje i griju ti glavu, ruke i noge. Na granama su posvuda male neobične ptičice. Njihov prekrasan cvrkut odjekuje sve do potočića prema kojem koračaš. Jedna ti ptičica sleti na rame kako bi zajedno s tobom došla do potočića. Jako posebnog potočića u kojem se možeš vidjeti kao u ogledalu. Pogledaj se! Što vidiš?

(Nekoliko trenutaka tišine.) 

Otvorite oči! 

Učenici nakon vježbe mogu komentirati što su doživjeli i vidjeli u proljetnoj šumi.

Šalji dalje

Ovu vježbu često upotrebljavam na kraju radnoga dana ili tjedana. Učenici stanu u krug te jedan po jedan, prvom prijatelju desno do sebe, bez riječi, samo mimikom i gestom (jednim pokretom) pokažu kako se osjećaju. Učenik kojem je pokazana emocija (pokret), preuzima ju i pokuša što vjernije prenijeti sljedećem do sebe. Vježba se nastavlja sve dok poslana emocija ne prođe cijeli krug. Zadnji učenik u krugu pita osobu od koje je emocija krenula: Zašto se tako osjećaš? Učenik koji je poslao emociju odgovara na postavljeno pitanje: Tako se osjećam zato što… Vježba završava kada svi u krugu pošalju svoju emociju i odgovore na pitanje. Na taj način svaki učenik može izraziti kako se osjećao tijekom dana ili cijeloga tjedna u školi, a učitelj može doznati važne informacije i djelovati ako se pokaže da se određeni učenik ne osjeća ugodno u razredu.