PRAKSA
12. srpnja 2023.
Dramski odgoj
Temelj mojega pedagoškog rada s djecom i mladima
Posljednjih desetak godina, osim u nastavnom procesu s učenicima mlađe školske dobi, dramski sam oblik rada primjenjivala i izvan okvira redovitog odgoja i obrazovanja s raznim dobnim skupinama, od predškolskoga do srednjoškolskoga uzrasta.
Zašto baš biram dramski odgoj kao temelj svojega rada nije lako sažeti u jedan tekst, no ono najvažnije što želim izdvojiti jest to što je dramski odgoj namijenjen svoj djeci – nema najboljih, nema onih koji ne smiju sudjelovati, nego su svi koji žele dobrodošli. Osim toga, doživljaj dramske igre, ali i složenijih metoda i tehnika poput igranja socijalnih uloga, forum-kazališta ili procesne drame djecu sudionike priprema za različite životne situacije. Iskustveno razvijaju vještine komunikacije i suradnje, istražuju međuljudske odnose, probleme i tragaju za njihovim rješenjima. Tako se svi uključeni, u sigurnom okruženju, mogu pripremati za svijet u koji tek trebaju zakoračiti.
Često mi se događa da djeca koja su pohađala dramskopedagoške radionice, i nakon nekoliko godina što se nismo vidjeli, kažu kako im nedostaju naši dramski susreti – njihovo sigurno mjesto, mjesto na kojem se uzimaju u obzir njihove psihosocijalne i socio-emocionalne potrebe.
Prije nekoliko godina, točnije 2016., zajedno sam sa svojom dugogodišnjom dramskom mentoricom Stelom Macakanjom Baćić i kinematografom Zoranom Macakanjom sudjelovala u projektu Moj način koji je nastao u suradnji PRONI Centra za socijalno podučavanje, udruge Atelier Artist i Graditeljsko-geodetske škole u Osijeku. Tijekom tri mjeseca vodili smo radionice za srednjoškolce na kojima smo ih, baveći se umjetničkim pismom, fotografijom, filmom i dramom, poučavali raznim tehnikama komunikacije.
Služeći se Ujevićevim stihovima: 'Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čime lutam?, sudionici su navedenim umjetničkim medijima izražavali stavove prema samome sebi i svijetu u kojemu žive, dok su dramskim vježbama i tehnikama razvijali raznovrsne načine komunikacije (govorne, tjelesne, scenske), jačali samopouzdanje, suradnju te zadanim scenskim improvizacijama istraživali svoje dvojbe, strahove, želje, nadanja i osobne uspjehe.
Kako je sve to izgledalo možete pogledati u kratkom dokumentarnom filmu Moj način koji sam tada snimila zajedno s Ilijom Tomićem.
Projekt je završio javnim događajem u Kinu Urania gdje su sudionici publici predstavili svoje radove nastale na radionicama: filmove, fotografije i performanse, a nakon toga, projekt je još predstavljen na Međunarodnom obiteljskom festivalu Zemlja bez granica 2019. godine instalacijom koja je spajala mnoge teme kao što su: vrijeme, prolaznost, moj grad, umjetnost i komunikacija.
Na taj smo način zaokružili još jednu priču o dramskom odgoju koji odgaja mlade za život razvijajući njihovu cjelovitu ličnost. Zato i dalje biram dramski odgojni rad sa svrhom motiviranja djece i mladih na razmišljanje o sebi, svojim mogućnostima u društvu i kreativnom rješavanju problema modernoga doba.