18. ožujka 2024.

LEGENDA O MORU SNOVA, ŽELJASTIM ŽELJAMA I DJEČJIM IDEJAMA 

Ili kako je nastao festival školskih igrokaza POZOR! Plivamo na sceni

Ovo je legenda koja je nastala nekoć u jednom majušnom kazalištu, tijekom mjeseca ožujka dok se priroda polako budila uz veselu pjesmu đaka, djevojčica i dječaka. Legenda o moru snova, željastim željama i dječjim idejama.

Jednom, ne tako davno, u gradu na rijeci Dravi, rodila se velika, sjajna želja. Najželjastija od svih želja na svijetu. Baš je bila željasta. Toliko da su ju poželjeli željeti svi mali đaci, djevojčice i dječaci.

Na početku je to bila samo jedna obična željasta željica jedne obične plave djevojčice.

– Kada narastem želim stati na prave kazališne daske! – rekla je u kostimu vile gledajući se u ogledalu.

Oči su joj zaiskrile od sreće i uzbuđenja, a njezina željasta željica zakotrljala se u sjajni balončić poput onoga od sapunice koji slobodno leti zrakom.

I pogodite što!?

Željasta željica joj se ostvarila!

Već velika, ali jednako zaigrana, plava djevojka stajala je na pozornici okružena snopovima svjetlosti. Preplavio ju je osjećaj ponosa i sreće.

– Želim da na kazališnoj sceni glume i đaci, djevojčice, dječaci! – pomislila je sjetivši se svoje željaste željice koju je davno zaželjela u kostimu vile pred ogledalom.    

I pogodite što!?

Zakotrljala se željica u još veći i sjajniji balončić i zaplivala scenom s tisuću četiristo dvadeset i osam đaka – djevojčica i dječaka, vještica i vilenjaka, djedova i baka, domorodaca i medenjaka…

Postala je to najželjastija željasta želja svih vremena.

– Želim glumiti pred ljudima i nasmijavati publiku! – rekla je mala Ana.

– Želim glumiti u kazalištu jer glumom usrećujem svoje prijatelje! – bio je siguran Ivan.

– Želim glumiti na sceni jer me gluma čini sretnom! – vikala je Mia.

Svakim novim želim naša je željasta željica rasla.

I rasla.

I rasla.

A onda, najednom… Puk!

Raspršila se i rasipala sav svoj sjaj po Zemlji.

Priča se i danas o toj željastoj željici. Tinja ona u srcima đaka, djevojčica i dječaka i strpljivo čeka da se opet zakotrlja u sjajni balončić poput onoga od sapunice koji slobodno leti zrakom.

Inspiraciju za pisanje Legende o moru snova, željastim željama i dječjim idejama dala mi je predsjednica Dječjeg kreativnog centra DOKKICA, Ines Novak koja je u suradnji s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku 2012. godine, povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade (20. ožujka)., pokrenula festival školskih igrokaza POZOR! Plivamo na sceni.

Kao učiteljica mentorica na Festivalu sam sudjelovala punih pet godina jer su se moji učenici zarazili kazalištem. Nije bilo nikakve šanse da im kažem kako dogodine nećemo ići glumiti na DOKKICIN Festival. Iste priče pričale su mi i druge učiteljice mentorice. Po završetku događanja bile bismo iznimno umorne, ali opet ponosne na svoje učenike koji su važno koračali po daskama koje život znače. Bile smo sretne što u našem gradu postoji, za mnoge, sretno mjesto i Dan kada se slavi dramsko stvaralaštvo, ali i odaje priznanje vrijednim učiteljicama koje njeguju dramski odgoj u školi te ulažu dodatne napore vjerujući da malim koracima čine velike stvari.

Iskustva koja su učenici stekli sudjelovanjem u procesu stvaranja igrokaza i njihovim izvedbama u kazalištu, neprocjenjivo je. Nose ga zauvijek u život, bogatiji za događaje koji su gradili njihova prijateljstva, zajedništvo, samopouzdanje, estetiku, osjećaj pripadnosti i vrijednosti.

Do 2023. godine na Festivalu je izvedeno 148 igrokaza u kojima je sudjelovao 1428 učenika s područja cijele Hrvatske, a 2022. DOKKICA je dobila Priznanje Hrvatskoga centra za dramski odgoj za kontinuirani rad na razvijanju dramskog i scenskog stvaralaštva djece i mladeži u lokalnoj zajednici te posebice za pokretanje i održavanje festivala POZOR! Plivamo na sceni.

Više informacija o Festivalu: https://festivalpozor.com/