PRAKSA
30. prosinca 2023.
PUTEM DRAMSKOGA ODGOJA
O čemu promišljati u 2024.?
Početkom ove godine dobila sam ideju pokrenuti projekt Drama iz rukava kojim i dalje imam želju predstavljati rad dramskopedagoških praktičara s ciljem širenja svijesti o važnosti dramskoga odgoja i njegovoj primjeni u stvaranju drugačijih pristupa učenju i poučavanju. Svojim školovanjem na poslijediplomskom specijalističkom studiju Dramske pedagogije u Zagrebu i dugogodišnjim usavršavanjem te praktičnim radom u tom području, odgovorno tvrdim da je dramska igra, kao i ostale dramske tehnike i metode ono za čime djeca vape.
Svjesni smo svi da živimo u vremenu koje ranjava dječju pažnju, koncentraciju, motivaciju, psihu i motoriku, a mi koji smo dugi niz godina u izravnoj komunikaciji i radu s najmlađima možemo iz prve ruke reći kolike su se ogromne promjene dogodile na tom planu. Ponekad se doista osjećam frustrirano, nemoćno i rastrgano između onoga što znam i osjećam ispravnim i onoga što je propisano, a definitivno nije po mjeri današnjega djeteta. U tim se trenucima uvijek okrećem dramskopedagoškim načelima koja, između ostaloga, njeguju dramsku igru kao način kojim djeca stječu osnovna iskustva i spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, a omogućuju aktivno uključivanje u nastavni proces te razvoj izražajnih sposobnosti i zajedničko oblikovanje javnih iskaza.
Suvremena istraživanja potvrđuju da dramske metode učenja i poučavanja značajno pridonose razvijanju većine ključnih odgojno-obrazovnih kompetencija istaknutih u strateškim dokumentima EU (komunikacija na materinjem i na stranim jezicima; učiti kako učiti; društvene i građanske kompetencije; smisao za inicijativu i poduzetništvo, kulturna osviještenost i izražavanje) pa mi i dalje ostaje nepoznanicom zašto u hrvatskim školama dramski odgoj nije na popisu obveznih ili izbornih predmeta.
Tijekom ove godine, u okviru svojega projekta, razgovarala sam s nekoliko predivnih žena koje doista žive svoj poziv te vjeruju, a svojim radom i dokazuju da postoje načini kojima možemo, barem na osobnoj razini, mijenjati ono što smatramo nužnim za dobrobit današnjega djeteta pa tako i budućnost svijeta u kojemu živimo.
Zato za kraj ove godine i motiviran početak sljedeće, izdvajam nekoliko njihovih rečenica o kojima zajednički možemo promišljati.
...
''U odgoju svoje djece, posebno najmlađeg djeteta, često mi pomaže lutka. Ona nam je sve. Kada smo u parku lutke su kamenčići, u dvorištu grančice, u trampolinu naše vlastite ruke, u kući plišane igračke i prijevozna sredstva. Ljepota lutke je upravo u toj mogućnosti transformacije, lutka može biti doslovno sve, a djeca će zaista svakoj takvoj lutki povjerovati da je živa i da je tu s njima.''
Magda Henok, učiteljica, lutkarica i dramska pedagoginja
''Nema mi ljepšeg nego kada pričam priču i vidim sve one dječje oči koje gledaju i gladne su novih svjetova, likova, zemalja i sretnih završetaka.''
''Lutka je djetetu prijelazni objekt kada mu je teško, ravnopravni sudionik u igri, uho koje sluša, produžena ruka djelovanja ili iskazivanja emocija.''
Ana Malnar, odgojiteljica, lutkarica i dramska pedagoginja
''Tijekom svojega rada u osnovnoj školi, koristila sam se mnogim dramskim tehnikama, teško da bih sad mogla pobrojiti sve, ali tad sam se oduševila metodom procesne drame jer otvara puno toga, možeš kombinirati različite tehnike i tjera te da brzo misliš i na licu mjesta prilagođavaš svoj plan stvarnoj situaciji.''
''Procesna drama je metoda, dakle struktura, u kojoj uz pomoć dramskih tehnika (jednostavnijih dramskih aktivnosti) daješ učenicima priliku da aktivno sudjeluju u stvaranju dramskog svijeta po svojoj mjeri, u kojem mogu pomicati granice, propitivati zadatosti, učiti i zabaviti se.''
Maša Rimac Jurinović, profesorica hrvatskog jezika, doktorica znanosti i dramska pedagoginja